Svi javni podaci o nama, liječnicima sada su pregledno okupljeni i tiskani na jednom mjestu, a svi koji se njima služe dolaze odjednom do podataka na nadasve jednostavan i profesionalan način. Nakon izdavanja publikacije, kao što je ova, sve naše komunikacije bit će sada jednostavnije, djelotvornije i suvremenije.

130 GODINA DJELOVANJA HRVATSKOG LIJEČNIČKOG ZBORA

Davne 1874. godine utemeljen je u Zagrebu Hrvatski liječnički zbor kao nevladina dragovoljna udruga svih hrvatskih liječnika. Promatrajući iz današnje perspektive trenutak nezavisnog udruživanja naših predaka, imajući na umu uvjete pod kojima i na koji način danas radimo i djelujemo u jedinoj nam domovini, kao beskrajno plavo morsko prostranstvo, u našim se mislima bude daleke vizije naših predaka o potrebi zajedničkog svekolikoga rada svih liječnika. U ono daleko vrijeme kada su vladale drugačije bolesti od današnjih, kada su uvjeti rada liječnika bili značajno drugačiji, a mogućnosti liječenja znatno ograničene, još se većom čini misao naših predaka da nas stručno i znanstveno organiziraju. A naši su preci prepoznali važnost udruživanja još u vrijeme kada je u tadašnjoj Europi djelovalo tek sedam istovjetnih nacionalnih liječničkih udruga, pa je naš Zbor prema dostupnim podacima bio čak osmo nacionalno liječničko udruženje u europskom dijelu svijeta. Na taj smo podatak napose ponosni svi mi, članovi Zbora - ali i nečlanovi. Razlog je nadasve jednostavan i svim liječnicima dobro poznat: prošli su mnogi kraljevi, carevi, apsolutisti, diktatori, mnogi ministri – a Hrvatski liječnički zbor nastavlja s radom i djeluje u okviru nezaustavljive medicinske struke i znanosti kao vodeća kohezijska liječnička udruga. Jednako jučer i danas, a tako će biti i sutra.

Vrijeme osnivanja zajedničke udruge liječnika na području Hrvatske treba napose cijeniti kada se podsjetimo na političke i ekonomske prilike koje vladaju u tadašnjoj Europi, na vrijeme kada Beč i Budimpešta značajno utječu na mnoge segmente života naših predaka. I jednima i drugima bili smo dobri kada su nas trebali i kada smo podmetali svoja leđa za njihove interese, a kada su svoje interese ostvarili, za nas nisu mnogo marili. U to vrijeme hrvatskoga preporoda liječnici su djelovali ne samo na polju zdravstva, politike i gospodarstva, već je njihova važnost i na polju kulturnog rada i cjelokupnog života bila nezamjenjiva – baš kao i danas.

Zanimljivo i poučno je podsjetiti se kako je to sve počelo. Značajan je podatak da prvi tragovi udruživanja naših predaka sežu mnogo prije od službeno prihvaćene 1874. godine. Zadivljuje podatak da je još ranije, negdje tridesetih godina, postojao i djelovao Klub zagrebačkih liječnika gdje su se naši preci sastajali i raspravljali o svom radu. Sukladno sigurnim podacima poznat je prvi pokušaj osnivanja liječničkog društva u Hrvatskoj već daleke 1850. godine u vrijeme ilirizma. Iz zapisnika prve sjednice 1850. godine postoje dokazi o raspravi u svezi uređenja zdravstva u Hrvatskoj i Slavoniji, kao i o zapošljavanju liječnika, te rasprave o medicinskoj terminologiji. Razlozi čekanja sljedećih 25 godina do osnivanja Zbora nisu nam sasvim poznati. Jedno se ipak sigurno zna, a to je podatak kako se u zagrebačkom dnevnom listu OBZOR pojavio 16. veljače 1874. godine poziv za osnutak liječničkog društva od strane kolege dr. Vladoja Čačkovića. Na taj se poziv već 26. veljače u gostioni hotela “K caru austrijanskomu” okupio 21 liečnik. Liječnici su se sastali, odredili način rada, kao što dolikuje uvaženim muževima tako visokog obrazovanja, te se dogovorili o pravilima svoga rada. Napisana i uređena pravila budućeg zajedničkog "sbora" dostavili su zemaljskoj vladi već 16. ožujka. Međutim Vlada /kao svaka vlada/ odmah misli i na politiku, pa ispravlja predloženi naziv udruge te se u naslovu umjesto “Sbor liečnika kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije” dozvoljava naziv “Sbor liječnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije” a taj se naziv u tom obliku zadržava do 1920. godine. U prvom izvornom članku tadašnjih Pravila Zbora piše: "Svrha je sboru njegovat liečničke znanosti, njegovat i promicat zdravstvene interese, najposlie nastojat o kriepkom i kolegialnom radu i svezi na korist liečničkog stališa." A taj zadatak, prihvaćen još prije 130. godina, koliko ponosno djelujemo na ovim prostorima, jednako ponosno promičemo i danas, kao što će to biti i u budućnosti. Njegovanje liječničke struke i znanosti i svega u svezi s liječnicima i bolesnicima prvenstveni nam je cilj. Danas s ponosom možeo istaknuti da se najveći dio trajnog medicinskog usavršavanja odigrava kroz rad stručnih društava Zbora, organiziran i vođen od danas slavnih "muževa" i članica Zbora. Uloga Zbora liječnika u oblikovanju zdravstvene politike Vlade jasno proizlazi iz prvoga zadatka tadašnje kraljevske zemaljske vlade i njene želje da joj Zbor dostavi mišljenje o gradnji “zemaljske ludnice”! Suradnja je predstavljala stav mnogih kako Zbor treba djelovati kao određeno obavezno stručno zdravstveno savjetodavno tijelo Vlade.

Medicinska etika i sva pitanja te regulativa u svezi s njom jedan je od temeljnih i trajnih zadataka Hrvatskoga liječničkog zbora od samoga osnutka. Pa i prvi koraci Zbora odigrali su se upravo na polju medicinske etike. S osobitim ponosom ističemo ulogu dr. Frana Gundruma Oriovčanina koji je svojim radom započeo pripreme u svezi oblikovanja prvoga Kodeksa medicinske etike u ovim krajevima. Članovi Zbora zadnjih 130 godina, jednako kao i danas i sutra, samostalno i neovisno donose Kodeks medicinske etike i deontologije, jer to svugdje u svijetu rade nevladine nezavisne liječničke nacionalne udruge.

Govoreći o Zboru, ne smije se zaboraviti nemjerljiv i trajni doprinos Hrvatskoga liječničkog zbora na hrvatskome tlu – kontinuirano tiskanje stručno znanstvenog glasila Liječnički vjesnik koji od 1877. godine neprekidno na narodnom jeziku izdajemo o vlastitom trošku. S ponosom možemo istaknuti da bi razvoj medicinske misli i stvarnosti u nas tekao u cijelosti drugačije da nije bilo Liječničkog vjesnika. Povijest medicine na ovom prostoru neumorno se i trajno bilježi jedino u našem glasilu, a to ostavlja neizbrisive tragove za buduće generacije. Pa kada su drugi zakazali, Liječnički vjesnik neprekidno bilježi povijest, suvremena znanstvena i stručna iskustva i događaje te priprema na taj način medicinsku budućnost, a sve na našem hrvatskom jeziku.
Značajan, ako ne i glavni cilj udruživanja liječnika Hrvatske i Slavonije, bilo je stvaranje medicinskog fakulteta. Osnivači Zbora među prvim koracima poduzeli su pripreme oko prikupljanja podataka iz drugih medicinskih fakulteta u svezi rada i ustroja tada postojećih fakulteta. Imati medicinski fakultet na narodnom jeziku, odgajati svoje liječnike za svoj narod, koji će narodu govoriti na njima razumljivom jeziku, hvale je vrijedan zadatak. A kada je davnih godina otvoreno Sveučilište u Zagrebu, naši su liječnici bili ponosni s jedne strane – ali i žalosni jer njihovog medicinskog fakulteta nije bilo. Bio je to za njih određeni neuspjeh, jasno - privremeni. Vrijeme je kasnije pokazalo i dokazalo najznačajniju ulogu Zbora u osnivanju i radu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Njegovanje i promicanje zdravstvene istine i borba za zdravstvenu istinu, a sve u interesu liječenika i naših bolesnika, trajni su zadaci Zbora. A briga o “kriepkom radu i svezi na korist liečničkog stališa” i danas je na visokom mjestu prioritetnih ciljeva. Jer, kako može rad liječnika biti “kriepak” i za liječnike i za narod, ako nije pošteno vrednovan. Rad i aktivnosti liječnika bit će vrednovani isključivo zahvaljujući našim jasnim i razumnim traženjima.
Neovisnost i odsutnost politike u radu Zbora jedan je od značajnih činitelja našeg uspješnog rada. Povijest je dokazala kako prolaze najviši dužnosnici kada ih vihor politike donese na vrh – a jednako tako i otpuhne, a rad se Zbora nastavlja. Jer dobro je rečeno da treba poznavati svoju povijest od samog osnutka jer tamo se mnoga znanja i pouke crpe, stječe se samopouzdanje i konačno razlučuje pozitivno od negativnoga. A povijest treba imati, ona se ne stvara preko noći.


Prof. dr. sc. Dubravko Orlić
predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora